Grupni rad sa stručnim djelatnicima u Domu za odgoj Karlovac

3. sastanak

Bilješka razgovora sa stručnim djelatnicima Doma za odgoj Karlova održanog 4. srpnja 2018. od 11.15 do 12.50  u Domu za odgoj Karlovac

Prisutni (abecednim redom):

1. Martina Brajdić Manojlović, ravnateljica Doma za odgoj Karlovac
2. Martina Čulig, diplomirana pravnica u Centru za socijalnu skrb Karlovac
3. Ivan Delić, predstojnik Obiteljskog centra Karlovac
4. Dejan Drakulić, odgajatelj u Domu za odgoj Karlovac
5. Tatjana Holjevac, pravna savjetnica u HPC-u
6. Duško Jaković, psiholog u Domu za odgoj Karlovac
7. Kristina Puc, pravnica u HPC-u

 

Tema trećeg sastanka: Uloga posebnog skrbnika – zaštita najboljeg interesa djeteta

I.) T. Holjevac otvorila je sastanak i pozdravila prisutne stručne djelatnike te im zahvalila na dolasku. Ovo je treći te ujedno i zadnji sastanak sa djelatnicima Domu za odgoj Karlovac (dalje u tekstu: Dom). Cilj trećeg sastanka jest raspraviti otvorena pitanja i izazove, a u odnosu na prava i obveza posebnih skrbnika.

Svi prisutni, stručni djelatnici su na neki način bili uključeni u rad s djecom bez pratnje, neki od njih kao odgajatelji i skrbnici, neki samo kao odgajatelji, osim M. Čulig.  Na prošlom, drugom sastanku koji je održan u Domu, od navedenih stručnih djelatnika nisu bili prisutni M. Čulig, I. Delić i D. Drakulić.

Stručnim djelatnicima podijeljeni su pripremljeni materijali (PP prezentacija, Protokol o postupanju prema djeci bez pratnje odvojenoj od roditelja – stranim državljanima, relevantni članci Obiteljskog zakona i Uredbe Dublin III te Vodič za skrbnike djece bez pratnje, stranih državljana u Republici Hrvatskoj iz 2016. u izdanju Hrvatskog Crvenog križa, MDOMSP I UNHCR-a).

II.) Sastanak je bio interaktivnog karaktera s obzirom da svi prisutni imaju iskustva u radu s djecom bez pratnje.

1. Holjevac ukratko je predstavila međunarodni okvir zaštite prava djece, a u odnosu na obveze skrbnika – Konvenciju o pravima djeteta, s osobitim naglaskom na načela iz Konvencije koja su dio i unutarnjeg pravnog poretka RH. Posebno je istaknuto načelo najboljeg interesa djeteta, koje obvezuje posebnog skrbnika djeteta u svakodnevnom postupanju prema djetetu.

Zatim je predstavljen nacionalni zakonodavni okvir (Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Zakon o strancima), s naglaskom na ranije spomenuti Protokol o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja stranim državljanima. Objašnjeno je kada je Protokol donesen i što uređuje te čije obveze propisuje. U odnosu na obveze CZSS-a, Protokol određuje da će osigurati sudjelovanje stručnog radnika u ovim postupcima, imenovati posebnog skrbnika, osigurati pomoć u ostvarivanju osnovnih životnih potreba, osigurati prevoditelja, kontakte s roditeljima i nadležnim službama, smještaj, zdravstvenu zaštitu, pristup obrazovanju i dr. Također, pojašnjene su i obveze domova socijalne skrbi kako ih propisuje Protokol.

III.) S obzirom na temu sastanka, T. Holjevac predstavila je obveze posebnog skrbnika po Protokolu te otvorila dijalog sa stručnim djelatnicima o pravima i obvezama posebnih skrbnika, a osobito o sljedećim obvezama:

• U odnosu na obvezu skrbnika da uspostavi kontakt s djetetom bez pratnje i informira ga te

osigura djetetu pravo izražavanja mišljenja i želja. U praksi se javlja problem prevoditelja bez kojih nije moguće obavljati razgovore s djecom, osobito ako djeca ne razumiju engleski jezik. U odnosu na obvezu skrbnika da bude dostupan i voditi brigu o tome da se sve odluke donose u najboljem interesu djeteta bez pratnje, T. Holjevac je istaknula važnost uzimanja u obzir najboljeg interesa djeteta u svakoj radnji koja se poduzima. Najbolji interes djeteta procjenjuju skrbnici.

• Također, jedna od obveza skrbnika, ali i ustanova u kojima su djeca smještena jest da im osiguraju odgovarajuću skrb, smještaj, prehranu, odjeću i obuću te zdravstvenu zaštitu. T. Holjevac navodi da je u praksi bilo slučajeva da djeca nisu imala odgovarajuću odjeću iako su bili u ustanovama socijalne skrbi, što je nedopustivo i potrebno prevenirati.
• U odnosu na propisanu obvezu skrbnika da radi na trajnijem rješenju u interesu djeteta bez pratnje i savjetuje ga te mu pomaže u ostvarivanju potrebnih kontakata, T. Holjevac pojasnila je da se pod tim prvenstveno misli na regulaciju statusa djeteta. Bilo da dijete traži međunarodnu zaštitu te skrbnik postupa sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ili se radi o djetetu koje nije tražitelj te se tada status regulira sukladno Zakonu o strancima. Stručni djelatnici upozoreni su da ako je dijete tražitelj azila, skrbnik ne smije obavještavati veleposlanstvo države podrijetla djeteta. To je u redu ako dijete nije tražilo azil i ako je to u njegovom najboljem interesu. U slučaju kada dijete ne zatraži azil, dužnost posebnog skrbnika je regulirati status djeteta, bilo kroz privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili kroz produljenje roka za dragovoljni odlazak, koji se može produljiti do godine dana, primjerice, kada se radi o spajanju s članovima obitelji koji su u drugoj državi članici EU.
• U odnosu na obvezu skrbnika da sudjeIuje u vraćanju djeteta bez pratnje u njegovu preuzimanju od strane roditelja ili nadležnih službi socijalne skrbi u zemlji podrijetla ili zemlji u koju se vraća, I. Delić spomenuo je kako se, prema njegovom iskustvu, kada se radi o povratku djeteta u neku daleku zemlju, skrbnikom imenovao netko iz grupe u kojoj se dijete nalazilo, tako da skrbnik nije išao na put. T. Holjevac je napomenula potrebu izbjegavanja imenovanja skrbnika iz grupe zbog nemogućnosti dokazivanja srodstva u većini slučajeva. T. Holjevac još je jednom naglasila važnost načela najboljeg interesa djeteta te navela da u nedoumici treba imati na umu da je poseban skrbnik zakonski zastupnik djeteta umjesto roditelja te raditi u korist njega kao i svog vlastitog djeteta.

 

Istaknuto je da ako djetetu bude odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, jako je važna uloga posebnog skrbnika ako dođe do vraćanja djeteta u zemlju podrijetla (čl.17. Protokola).

 

IV.) T. Holjevac istaknula je da je jako važno po dolasku djeteta u ustanovu provjetiti ima li i gdje dijete roditelje ili druge srodnike. U odnosu na pravo na spajanje obitelji, pravnica HPC-a objasnila je postupak spajanja obitelji u situaciji kada je dijete tražitelj međunarodne zaštite i kada nije zatražilo zaštitu te važnost procjene najboljeg interesa djeteta.

V.) T. Holjevac stavila je naglasak na posebna i prihvatna jamstva prema ZMPZ, sukladno kojem se sve koji rade s djecom (policija, skrbnici itd.) obvezuje da su obučeni za rad i razgovor s djetetom, kao ranjivom skupinom.

Postoji problem imenovanja skrbnikom osobe koja je navodno u rodu s djetetom –  treba procijeniti je li moguće da su doista u rodu te od te osobe tražiti da to potkrijepi nekim dokazima. U takvim slučajevima, T. Holjevac naglasila je opasnost od trgovanja ljudima te navela da je dužnost policijskih službenika koji zateknu osobu prepoznati ranjivost osobe te obavijestiti i o najmanjoj sumnji na trgovanje ljudima. HPC u svojim edukacijama s policijskim službenicima, između ostalog, naglašava opasnosti od trgovanja ljudima i upozorava na odgovornost prepoznavanja.

Čak i u slučajevima kada dijete dođe u pratnji npr. starijeg brata, praksa je da se djetetu imenuje skrbnik, jer jedna od obveza skrbnika je i uputiti dijete u njegova zakonska prava i pripremiti ga za saslušanje te je navela primjer iz prakse. Isto tako, praktično da skrbnikom bude imenovan netko iz doma tko može biti dostupan djetetu. I. Delić naglasio je i problem jezične barijere između posebnog skrbnika i djeteta te su se u raspravu uključili D. Jaković i D. Drakulić sa svojim iskustvima iz prakse.

V.) T. Holjevac upitala je I. Delića, koji je naveo da je često imenovan posbnim skrbnikom, je li pohađao kakve edukacije o radu s djecom bez pratnje, što je između ostalog propisano i Protokolom o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja stranim državljanima (Protokol). T. Holjevac spomenula je da je u izradi novi Protokol, te se I. Delić, koji je član Radne skupine nadovezao da bi Protokol trebao izaći ovaj mjesec, te da će Protokolom biti obuhvaćene sve situacije koje su mogli predvidjeti.

VI.) M. Čulig spomenula je problem dostavljanja rješenja o smještaju iz perspektive CZSS – dužnost donošenja usmenog rješenja ima prvi mjesno nadležni CZSS koji rješenje mora dostaviti CZSS na čijem području će dijete bez pratnje biti smješteno. CZSS Karlovac takva rješenja u praksi često ne dobiva te djeca budu smještena u Dom u Karlovcu bez da CZSS bude obaviješten o tome. U tom slučaju CZSS nije mogao dodijeliti posebnog skrbnika djetetu jer nije ni znao za smještaj djeteta. Problem je interno riješen između Doma i CZZS na način da Dom obaviještava CZSS o smještaju djece u Dom.

1. Čulig objasnila je od kada do kada vrijedi rješenje kojim se imenuje posebni skrbnik od strane prvog mjesno nadležnog CZSS. M. Čulig smatra da rješenje prestaje izvršenjem radnji za koje je posebni skrbnik imenovan. CZSS koji imenuje posebnog skrbnika trebao bi ga i razriješiti, što se često ne događa u praksi.
2. Čulig smatra da se radi o klasičnom ustupu spisa te je glavni problem nepoznavanje pravnih propisa o donošenju rješenja i konceptu usmenog rješenja, te nedovoljna edukacija.

VII.) D. Jaković spomenuo je kako je Dom nedavno dobio poziv iz PP Karlovac u kojem su ih izvjestili kako je dijete koje je bilo smješten u njihovom Domu pronađeno u Italiji te su ih policijski službenici pitali što je Dom poduzeo nakon što je dijete napustilo Dom. Ovo nije bio prvi slučaj da je dijete pobjeglo iz Doma i u tom slučaju Dom ima najmanje ovlasti za poduzeti nešto, te u Domu ne znaju hoće li to postati uobičajena praksa policije u budućim slučajevima.

VIII.) Raspravljen je problem prijevoza djeteta bez pratnje do Doma u kojem će biti smješteno. Prilikom predaje djeteta u Dom sastavlja se zapisnik te se događa da zapisnik ne potpišu sve osobe koje su bile prisutne tijekom dovođenja djeteta. Isto tako, čest je slučaj da policija nema na raspolaganju neoznačeno vozilo, te posebni skrbnici često pribjegavaju rješenju da dijete prevoze taksijem, u pratnji policije. T. Holjevac preporučila da da je uvijek najbolje primijeniti načelo najboljeg interesa djeteta, prilikom donošenja takvih odluka.

IX.) T. Holjevac upozorila je na potencijalne sankcije prilikom pogreške u radu posebnih skrbnika. Kao primjer pogreške posebnog skrbnika koji je imenovan osobi s duševnim poteškoćama navela je slučaj s kojim se susrela u praksi – gdje posebni skrbnik nije uručio rješenje osobi s duševnim smetnjama te je osoba izgubila pravo podnošenja tužbe, a posljedica čega je bila gubitak statusa tražitelja. Da bi se spriječili takvi propusti koji mogu naštetiti djetetu, važno je da skrbnik jako dobro poznaje svoje obveze.

X.) T. Holjevac pažnju je skrenula je i pažnju na čl. 38. Zakona o strancima koji propisuje da će se državljaninu treće zemlje, koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonom o schengenskim granicama, odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku. Policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice o tome donosi rješenje bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se ne radi o maloljetniku bez pratnje (što će i zahtijevati imenovanje posebnog skrbnika za takvog maloljetnika i pristnost posebnog skrbnika na saslušanju). Također, upozorila je da Zakon o strancima dijeli maloljetnike na mlađe i starije od 14 godina, te se djeca mlađa od 14 godina ne mogu uhititi i ne mogu im se uzeti otisci prstiju.

XI.) T. Holjevac spomenula je prisutnima kako se, ako posebni skrbnici posumnjaju u dob djeteta, na temelju njihovog mišljenja može pokrenuti ispitivanje starosne dobi osobe, koje provodi Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, na zahtjev Ministarstva. Sudionici su se uključili u raspravu te spomenuli kako u vrlo velikom broju slučajeva mogu sumnjati u dob djeteta te naveli kako bi to bio veliki trošak za Ministarstvo i bi li to uopće bilo moguće. T. Holjevac pojasnila ja kako je potrebno uzeti u obzir prilike, okolnosti i podneblje u kojem je osoba odrasla te je potrebno biti vrlo oprezan. Isto tako, prisutnima je detaljnije objasnila kako izgleda navedeno vještačenje.

XII.) Na kraju, T. Holjevac ukratko je predstavila novi projekt koji je prijavljen kao svojevrsni nastavak postojećeg projekta, a koji bi se trebao provoditi u suradnji s ustanovama u Zagrebu, Ivancu i Rijeci, ako bude odobren. Predstavljene su ukratko aktivnosti koje bi se planiraju provoditi, a koje su rezultat do sada utvrđenih problema u sustavu skrbi o djeci bez pratnje.

XIII.) Zaključno T. Holjevac zahvalila stručnim djelatnicima na sudjelovanju na sastancima i njihovim pitanjima i suradnji u provedbi projekta.

Završna poludnevna radionica održat će se 25.9.2018. u prostorijama Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Detalji u vezi s radionicom dostavit će se na vrijeme stručnim djelatnicima kako bi se mogli organizirati za sudjelovanje. Na radionici će biti predstavljen model zaštite prava djece bez pratnje koji će HPC izraditi nakon održanih sastanaka.

Bilješku sastavila:

Kristina Puc, HPC

Tekst možete preuzeti na sljedećem linku u PDF formatu: Grupni rad sa stručnim djelatnicima u Domu za odgoj Karlovac